Dunja Duic, docentica na Pravnom fakultetu u Osijeku veljaca 2021.

Đelo od Gisko “u gostima”

GLAS SLAVONIJE

Već sam pogled na životopis sugerira kako je riječ o iznimno vrijednoj, pametnoj i dobro organiziranoj osobi. Dunja Duić docentica je na Katedri ustavnog i europskog prava i prodekanica za znanost, međunarodnu suradnju i poslijediplomske studije na Pravnom fakultetu Osijek. Autorica je i urednica nekoliko knjiga i niza znanstvenih radova iz područja europskog prava. Predsjedava Upravnim odborom Centra za mir, nenasilje i ljudska prava u Osijeku. Uz sve navedeno ova je uspješna mlada žena brižna majka trogodišnjih blizanki i devetogodišnje kćeri.

PRAVO NIJE SUHOPARNO

Vanjska i sigurnosna politika Europske unije naslov je vaše autorske knjige. Kako je nastala i kome je namijenjena?

– Čini mi se da su me oduvijek zanimali politika i međunarodni odnosi. Zapravo, kad sam bila mala, htjela sam biti Mirjana Rakić. Spletom nekih životnih okolnosti, umjesto politologije, upisala sam Pravni fakultet. Bit ću potpuno iskrena, nikad se nisam vidjela u ulozi odvjetnika ili suca. Prilika mi se pružila kada sam dobila stipendiju za poslijediplomski studij u Belgiji. Upisala sam poslijediplomski studij iz europskog prava u Gentu. Imala sam veliku sreću pohađati predavanja vrhunskih profesora europskog prava, i tako je u moj život ušla mogućnost izučavanja vanjske i sigurnosne politike EU-a. Na toj sam temi kasnije doktorirala. Dugogodišnje proučavanje vanjske i sigurnosne politike EU-a temelj je knjige koja je namijenjena studentima, ali i praktičarima koji se bave sigurnošću i vanjskom politikom.

Kako je majka troje djece završila na NATO-ovim vježbama koje simuliraju cyber napade?

– U okviru NATO-ova programa Znanost za mir i sigurnost bila sam voditeljica projekta naslovljenog Ususret učinkovitoj kibernetičkoj obrani u skladu s vladavinom prava. Projekt je bio namijenjen vojnim i civilnim pravnim savjetnicima u oružanim snagama, odvjetnicima sigurnosne zajednice, civilnim odvjetnicima na državnim sigurnosnim mjestima, stručnjacima za politiku koji savjetuju o kibernetičkim problemima i studentima. Kao voditeljica projekta i vanjski ekspert za sigurnosna pitanja EU-a bila sam pozvana, uz ostale vanjske sudionike, biti dio vojne vježbe Cyber Coalition kojom se upravljalo iz NATO-ovog kibernetičkog poligona u estonskom gradu Tartuu. Uopće ne vidim prepreku da majka troje djece sudjeluje u čuvanju kibernetičke sigurnosti, naravno kad ima izvanrednu podršku obitelji.

Kada je riječ o vođenju kibernetičke obrane, zašto je važno da ona bude u skladu s pravnim propisima?

– Koliko god pravo svima zvučalo kako nešto suhoparno i nerazumljivo, pravnim je normama reguliran gotovo svaki aspekt našeg života. Kada govorimo o pitanjima kiberentičke obrane, ono što je važno istaknuti, osim nacionalnih propisa, odnosi su država članica EU-a i država članica NATO saveza. U trenutku kad je jedna država napadnuta, kako na zemlji, vodi, zraku, tako i online, aktivira se načelo zajedničke obrane. Zvuči jednostavno, međutim, jako je važno da djelovanje država bude u skladu s nacionalnim pravnim propisima i propisima UN-a, NATO-a i EU-a. Zato, kada bi došlo do takvog napada ključno je voditi brigu o pravnim propisima kako bi se poštovali međunarodni odnosi, temeljna ljudska prava i ne bi prekršila načela razmjerne obrane.

Što radi prodekanica za znanost, međunarodnu suradnju i poslijediplomske studija na Pravnom fakultetu, kako ste se našli u toj ulozi?

– Dužnost prodekanice preuzela sam u srpnju nakon polugodišnjeg v. d. mandata. Trenutačno sam uz dekana izv. prof. dr. sc. Tunjicu Petraševića i prodekane doc. dr. sc. Paulu Poretti i doc. dr. sc. Antu Novokmeta na početku četverogodišnjeg mandata. Nije mi bio jednostavno prihvatiti ovu dužnost, uz veliku obitelj i obveze u nastavi i znanosti, pitala sam se hoće li biti prezahtjevno. Kako smo si zadali pozitivne ciljeve u želji za unošenjem promjena i modernizacijom Pravnog fakulteta, još uvijek nisam požalila što sam izazov prihvatila. Moram reći da sam sada, nakon godinu dana, uistinu ponosna kako su se nastavnici i studenti brzo organizirali i nastavili raditi u “novom normalnom”. Uz to, kroz proteklu godinu, unatoč koroni, mislim da su se na fakultetu dogodili neki važni pomaci koji su temelj za daljnji rad. Primjerice, ustrojen je novi studijski program Diplomskog studija Socijalni rad, usvojen je novi Strateški program za razdoblje 2020. – 2025., i provedena je velika reforma Doktorskog studija. Iako se svaki dan sastoji od stalnih izazova i niza obveza, trudimo se raditi pozitivne stvari i pokrenuti znanstveno-nastavne procese.

U vašem životopisu ističe se organizacija Dana Europe. Koji je cilj manifestacije, i je li polučila željene rezultate?

– Prvi su Dani Europe održani 2016. godine, i od tada se održavaju redovito svake godine. Dane organizira Katedra za ustavno i europsko pravo i Europski dokumentacijski centar Knjižnice Pravnog fakulteta. Tijekom Dana studenti i građani imaju priliku slušati rasprave o različitim temama vezanim uz Europu i europsko pravo. Uz predavanja, održavaju se i radionice o pisanju EU projekata, izrade Europass CV-a i pretraživanju europskih baza podataka. Izuzetno sam ponosna što je ovo projekt osmišljen i realiziran u suradnji sa studentima. Prvotni je cilj bio aktivirati studente V. godine u okviru vježbi iz europskog prava. Želja mi je bila da pred kraj školovanja dožive nešto vezano uz EU, razviju organizacijske sposobnosti i aktivno rade na projektu. Ponosna sam što smo i prošle godine uspješno nastavili tradiciju Dana Europe kada smo cijelu manifestaciju održali online, studenti uvijek imaju pregršt ideja.

“ZLATNO DOBA”

Nedavno je Gradskom vijeću Osijeka predložena inicijativa da se po vašem djedu, nekadašnjem osječkom gradonačelniku Ivanu Feketeu, nazove pješački most. U kojoj je fazi ta inicijativa?

– Godina poslijediplomskog studija u inozemstvu naučila me da usprkos golemoj ljubavi prema putovanjima, svoj život želim provesti u Osijeku. Djed je doista najzaslužniji za tu vezu s gradom, ono što je on ovom gradu ostavio u nasljeđe neosporna je vrijednost. Osječani kažu da je to “zlatno doba” Osijeka, kada su sagrađeni promenada, pješački most, aerodrom, Gradski vrt, Copacabana, Pampas, dvorana Zrinjevac, brojne osnovne škole, vrtići, fakulteti, domovi zdravlja, ambulante, gradski kolektor, južna obilaznica itd. Iako je moj djed preminuo 2014. godine, tek je prošle godine pokrenuta inicijativa da se prema njemu nazove pješački most. Inicijativa koja je pokrenuta na Gradskom vijeću nije nikad stigla na Odbor za utvrđivanje prijedloga imena ulica i trgova, i u mandatu ovog gradonačelnika i neće. Mislim da je djed zaslužio da se po njemu imenuje neki dio našeg grada. S obzirom na to da je prijedlog ostao nerazriješen za mandata ovog gradonačelnika, nadam se da će njegov nasljednik dopustiti odlučivanje o ovoj inicijativi.

Kao i djed, i vi ste zaljubljenik u knjigu i čitanje. Što čitate, koje biste nam naslove preporučili?

– Tijekom akademske godine najviše čitam znanstvenu literaturu. Međutim, kao pasionirani čitatelj, kroz godinu skupljam nove naslove koji me zanimaju i zatim provodim cijelo ljeto uz knjigu. Teško je nešto preporučiti, ali mogu istaknuti posljednje dvije knjige koje čekaju da fakultet zatvori svoja vrata, a otvore se ona ljetnog književnog svijeta. Upravo sam kupila posljednju knjigu Zorana Ferića Putujuće kazalište i Miljenka Jergovića Vjetrogonja Babukić i njegovo doba. U zadnje su vrijeme na mene trag ostavile knjige Yuvala Noaha Hararija, dok kao ultimativnu zabavu u čitanju volim svakih nekoliko godina pročitati J. M. Simmela i njegov zabavni klasik Može i bez kavijara. Na kraju, moram reći kako se nadam da sam ljubav prema čitanju uspjela prenijeti na svoju djecu. Helena trenutačno ne ispušta iz ruke već šestu knjigu Gregov dnevnik, sekama blizankama trenutačni su favoriti Disneyjeva kolekcija i pustolovine Mrljeka i Prljeka.

Piše: Srđan Lukačević