SAŽETAK


POAM

Dostupni podaci pokazuju da je u više od 73% predmeta roditeljske otmice djece otmicu počinila majka. Alarmantno je kako se u većini predmeta kao razlog otmice navodi bijeg od obiteljskog nasilja. Prema dostupnim podacima, obiteljsko nasilje prisutno je u oko 70% slučajeva prekogranične otmice djece.

Konvencija o međunarodnoj otmici djece počiva na pretpostavci kako je protupravno, prekogranično odvođenje djeteta općenito suprotno njegovoj dobrobiti te kako je u najboljem interesu djeteta da se vrati u državu svog uobičajenog boravišta, gdje će se u konačnici odlučivati o svim pitanjima vezanima za roditeljsku odgovornost i kontakte. Iznimke od obveze žurnog povratka djeteta opravdane su samo u iznimnim okolnostima, koje uključuju postojanje ozbiljne opasnosti da bi povratak izložio dijete fizičkoj opasnosti ili psihičkoj traumi ili ga na drugi način doveo u nepovoljan položaj.

Upravo se na postojanje ozbiljne opasnosti, u postupcima, često pozivaju majke koje su protupravno odvele dijete te se protive njegovom povratku, potkrepljujući ga činjenicom da je dijete bilo izravna žrtva obiteljskog nasilja ili pak neizravna žrtva na način da je bilo izloženo nasilju koje je bilo vršeno nad njegovom majkom. Pozivanje na postojanje ozbiljne opasnosti uobičajeno je i u situacijama u kojima je majka koja je otela dijete u nemogućnosti vratiti se u državu uobičajenog boravišta s djetetom upravo zbog straha od djetetova oca. Odvajanje djeteta od majke, kao primarnog skrbnika, također, može uzrokovati ozbiljnu opasnost za dijete. Potrebno je naglasiti kako nije obveza majki, koje su otele dijete, vratiti se u državu uobičajenog boravišta zajedno s djetetom. Međutim, uobičajeno je da se majka vraća zajedno s djetetom, unatoč tome što to može ugroziti njezinu sigurnost.

Konvencija o međunarodnoj otmici djece (članak 13.(1)b) i Uredba Brussels IIbis (čl. 11.(4)) predviđaju mehanizme za zaštitu djeteta u postupku njegovog povratka u državu uobičajenog boravišta, dok u obzir ne uzimaju mehanizme koji će zaštiti majku po njezinom povratku s djetetom. Kao odgovor na propuste u odnosu na zaštitu majki, nudi se primjena Uredbe o zaštitnim mjerama i Direktive o europskom zaštitnom nalogu, koji mogu popuniti prazninu koja postoji u odnosu na zaštitu majki koje se vraćaju zajedno s djetetom u državu uobičajenog boravišta – Uredba o zaštitnim mjerama u građanskim postupcima, a Direktiva o europskom zaštitnom nalogu u kaznenim postupcima.