OSNOVNO O PREDMETU

Naziv predmeta:  POLITIČKA EKONOMIJA

Nositelji predmeta: Prof. dr. sc. Rajko Odobaša, Izv. prof. dr. sc. Jelena Legčević, Doc. dr.sc. Katarina Marošević

Studijski program: Integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij Pravo

Status predmeta:  Obvezni

Godina (semestar): Prva godina (I semestar)

ECTS koeficijent opterećenja studenata: 7

KONTAKTI - e-mail

Prof. dr. sc. Rajko Odobaša - rodobasa@pravos.hr

Izv. prof. dr. sc. Jelena Legčević - legcevic@pravos.hr

Doc. dr. sc. Katarina Marošević - kmarosev@pravos.hr

Doc. dr. sc. Martina Mikrut  - mmikrut@pravos.hr

SILABUS (nastavni plan) - integrirani studij

Politička ekonomija je fundamentalna (temeljna) grana ili disciplina ekonomske znanosti, a takvu poziciju ima i u sustavu društvenih znanosti.

Politička ekonomija proučava i objašnjava osnovna pravila, uvjete, oblike i zakonitosti ekonomskog života i razvoja društva kroz različita povijesna razdoblja, od pojave homo sapiensa do danas.

Naime, u ekonomskom životu ljudi stupaju u određene odnose i društvene skupine (grupe), te svojim ekonomskim djelovanjem (radom) ili na temelju vlasništva pribavljaju sredstva za svoje uzdržavanje (biološku egzistenciju i reprodukciju jedinki i društva) i bogaćenje (materijalni napredak pojedinca i društva).

Istražujući pravila, uvjete, oblike i zakonitosti ukupnog društvenog života i djelovanja kroz različite povijesne epohe i razdoblja, odnos ljudi prema radu u aktu proizvodnje i odnose među ljudima koji proizlaze iz toga, politička ekonomija je teorijska ekonomska disciplina. Njezine karakteristike su i da je društvena (proučava društvene fenomene, a ne prirodne), povijesna (proučava ekonomske promjene kroz povijest), progresivna (daje napredna rješenja), interdisciplinarna i integrativna   (povezana je s drugim ekonomskim disciplinama, ali koristi i spoznaje drugih društvenih, humanističkim i čak prirodnih i tehničkih znanosti), pozitivistička i normativna (iznosi „ono što jest“, ali i daje rješenja za „ono što bi trebalo biti“) ekonomska disciplina. Upravo zbog ove kompleksnosti za Političku ekonomiju se često tvrdi kako je «anatomija društva».

Politička ekonomija promatra i analizira pojave, predmete i procese ekonomskog života ljudi kroz povijest kao izraz odnosa među ljudima, a ovi odnosi se mijenjaju usporedno s povijesnim razvojem znanosti i i proizvodnih snaga (sredstva i predmeti rada). Prema tome, politička ekonomija ne istražuje tehničke, već društvene aspekte materijalne proizvodnje, raspodjele i razmjene. Problemi ekonomike i ekonomiziranja raspoloživim proizvodnim i upotrebnim resursima (vrijednostima) nalaze se izvan primarnog kruga interesa političke ekonomije. No zbog specifičnosti predmeta i pravnog studijskog programa, silabus za predmet Političku ekonomiju na Pravnom fakultetu Osijek pored općeprihvaćenih sadržaja iz područja Političke ekonomije obuhvaća i pojedine teme iz područja Ekonomike.   

Inače, naziv Politička ekonomija prvi put je upotrijebljen 1615. godine. Prije toga prikupljena i objedinjena ekonomska znanja ljudi su označavali s terminom „ekonomija“, osmišljenom još u 3.-4. st. pr.n.e. od strane starih Grka. U etimologiji termina politička ekonomija sadržane su tri starogrčke riječi: polis, što znači grad, država, društvo; oikos što znači kuća, gospodarstvo, imanje i nomos što znači  pravilo, zakon. Od, dakle, početka 17. st. pod pojmom politička ekonomija podrazumijeva se skup (zbirka) znanja i pouka namijenjenih obrazovanju vladara i državnika s namjerom da se njihovom primjenom obogate i vladar i narod (kako je to definirao najpoznatiji ekonomist svih vremena Adam Smith). Analizi praktičnih ekonomskih problema i predlaganju rješenja za povećanje bogatstva neke ekonomske škole pridružuju i svrhu izgradnje novih i kvalitetnijih proizvodnih i društvenih odnosa između ljudi.     

No, u drugoj polovici 19. stoljeća neki ekonomisti, posebno oni iz Njemačke, umjesto naziva Politička ekonomija uvode naziv „nacionalna ekonomija“, odnosno „znanost o narodnoj ekonomiji“. S druge strane, podine 1890. poznati ekonomist A. Marshall uvodi naziv „ekonomika“ umjesto naziva „politička ekonomija“. Njegova namjera je bila u tome da uvođenjem naziva ekonomika odrazi približavanje ekonomske teorije ekonomskoj politici i praktičnoj privrednoj djelatnosti i to u svrhu dobivanja i povećavanja ukupne količine upotrebnih vrijednosti i materijalnog bogatstva. Premda politička ekonomija, nacionalna ekonomija i ekonomika nemaju i ne moraju imati isti predmet istraživanja (zavisno od definicije predmeta istraživanja), bez obzira na različite nazive njihov predmet istraživanja je često sličan, a ponekad i identičan. Od nastanka ekonomije pa sve do danas ekonomisti (politekonomisti) se razvrstavaju u različite ekonomske škole, a to su pravci ekonomske misli koji se međusobno razlikuju po načinu istraživanja ekonomskih pojava i procesa, po izboru problema koji su predmet njihova istraživanja, po metodama ekonomske analize i po svojim teorijskim shvaćanjima i uopćavanjima. Svaka škola ima redovito i svoj posebni naziv, bilo prema imenu osnivača škole, bilo prema mjestu u kojem se začela i u kojem djeluje pretežan dio njihovih pripadnika, bilo prema njenom osnovnom metodološkom pristupu ili prema glavnim teorijskim koncepcijama.  Među najpoznatije ekonomske škole ubrajaju se: kanonisti, merkantilisti, klasična politička ekonomija, fiziokrati, socijalisti, marksisti, marginalisti, kejnezijanska škola i čikaška škola.

Cilj kolegija (predmeta):

Godine 1754.  osnovana je prva katedra političke ekonomije na Sveučilištu u Napulju i održana prva predavanja. Nastavu je održao  Antonio Genovesi, talijanski teolog filozof i ekonomist, profesor etike i moralne filozofije. Od tada se politička ekonomija, nacionalna ekonomija i/ili ekonomika izučavaju ne samo na ekonomskim studijima, već i na mnogim drugim društvenim i humanističkim studijskim programima.

Multidisciplinarni koncept pravnog studija trajna je karakteristika nastavnog plana i programa pravnih studija širom svijeta (uz naglasak na pravne znanosti i predmete), a on proizlazi iz potrebe da budući pravnici usvoje raznorodna  znanja i prošire svoje kompetencije. Zato izučavanje ekonomskih disciplina  u studiju prava ima dugu tradiciju, u Hrvatskoj npr. od 1769. godine i osnutka Političko-kameralnog studija u Varaždinu. 

U koncipiranju nastavnog plana Političke ekonomije na Pravnom fakultetu Osijek polazi se od ekonomskog procesa kao temeljne aktivnosti svakog društva i nužnosti poznavanja ključnih ekonomskih kategorija, pojavnih oblika ekonomske aktivnosti ljudi kroz povijest kao i veze između pravnih instituta i njihove ekonomske suštine. Gotovo je nemoguće zamisliti kompetentnog pravnika koji ne razumije npr. ekonomsku podlogu pravne nadgradnje, koji odlučuje u imovinskim sporovima a da istovremeno nije ovladao pojmovima robne proizvodnje i načinom njenog funkcioniranja.

Konkretni ciljevi kolegija Politička ekonomija na PFO su:

1. Opisati oblike i strukturu ekonomske dimenzije u životu pojedinca i društva kroz povijest i objasniti temeljnu važnost ove dimenzije za biološko preživljavanje, materijalni napredak i opstanak civilizacije;
2. Analizirati strukturu ekonomske dimenzije (ekonomskog procesa) i objasniti razloge zbog kojih se ona sastoji od četiri dijela ili faze;
3. Definirati i obrazložiti tijek svake od faza ekonomskog procesa i njihove sastavne dijelove, te definirati ciljeve i poželjna stanja na kraju svake od faza;
4. Analizirati utvrditi činitelje održivog nacionalnog, regionalnog i svjetskog ekonomskog razvitka te klasificirati i objasniti zapreke ekonomskom razvitku;
5. Opisati, analizirati i utvrditi društvene vrednote koje se žele postići ekonomskim razvitkom.

Sadržaj predmeta:

1. Uloga ekonomskih disciplina u obrazovanju pravnika i multidisciplinarnost pravnog studija;
2. O porijeklu naziva „Politička ekonomija“ i promjenama u nazivlju;
3. Predmet i metode Političke ekonomije, karakteristike Političke ekonomije kao znanosti i položaj Političke ekonomije među drugim ekonomskim disciplinama
4. Teorija potreba i zakon oskudnosti;
5. Kratka ekonomska povijest i povijest ekonomske misli;
6. Uvod u ekonomski proces:
7. Proizvodnja kao prva faza ekonomskog procesa
8. Uloga i značaj ljudskog faktora u fazi proizvodnje

- Uloga i značaj znanstveno-tehničkog napretka u proizvodnji;

- Uloga i značaj prirodnih resursa i prirode/okoliša u proizvodnji;

- Uloga i značaj poduzetništva i managementa u proizvodnji;

- Uloga i značaj organizacije i djelovanja poduzeća u proizvodnji;

    - Mjerenje rezultata proizvodnje na razini poduzeća i elementi teorije troškova,

    - Mjerenje rezultata proizvodnje na društvenoj razini (BDP, DP, ND, HDI);

9. Raspodjela kao druga faza ekonomskog procesa – karakteristike, mehanizam i kontroverze primarne, sekundarne i tercijalne raspodjele

     - Oblici dohotka vlasnika proizvodnih čimbenika (profit/dividenda, kamata, renta),

     - Najamnina kao dohodak od ljudskog rada;

10. Razmjena kao treća faza ekonomskog procesa

       - Povijesni oblici i tržišni mehanizam,

       - Novac – pojava općeg ekvivalenta, razvoj oblika novca i kreditno-monetarna politika,

       - Međunarodna razmjena – motivi, doktrine i pravila;

11. Potrošnja kao četvrta faza ekonomskog procesa

       - Osobna potrošnja i potrošnja države

       - Potrošnja, štednja i investicije;  

12. Ekonomski razvitak – činitelji uspješnog razvoja i zapreke ekonomskom razvitku, razvojni

       problemi Hrvatske

Očekivani ishodi učenja:

Nakon obavljenih predavanja i drugih oblika nastave student će općenito moći:

• prepoznati i opisati ekonomsku dimenziju života pojedinca i društva, te objasniti njezinu ulogu i značaj u životu ljudi;
• razumjeti i objasniti ulogu i značaj znanosti Političke ekonomije u ekonomskoj i drugim dimenzijama života društva, njezinu prirodu i odnos prema drugim ekonomskim disciplinama (znanostima) i društvenim znanostima,
• razumjeti i objasniti strukturu ljudskih potreba te njihovu i ulogu u životu pojedinca i društva, te razumjeti i objasniti djelovanje “zakona oskudnosti”,
• sažeto opisati ekonomsku povijest ljudske vrste, identificirati glavna  razdoblja u okviru ekonomske povijesti i njihove karakteristike,
• prepoznati najvažnije pravce razvoja ekonomske misli kroz povijest, te najvažnije ekonomske teoretičare (ekonomiste) i škole ekonomskog mišljenja,
• razumjeti proces materijalne reprodukcije društva (ekonomski proces) i identificirati osnovne elemente svake od četiriju faza u okviru materijalne reprodukcije društva (ekonomskog procesa),
• razumjeti i objasniti ek. pojave, procese i odnose u fazi proizvodnje,
• razumjeti i objasniti ek. pojave, procese i odnose u fazi raspodjele,
• razumjeti i objasniti ek. pojave, procese i odnose u fazi razmjene,
• razumjeti i objasniti ek. pojave, procese i odnose u fazi potrošnje,
• prepoznati i izraziti ekonomske i druge činitelje uspješnog ekonomskog razvoja društva, kao i zapreke snažnom ekonomskom razvitku,
• razumjeti, prosuditi i vrednovati nacionalnu i globalnu razinu trenutno dosegnutog stupnja ekonomskog (privrednog, gospodarskog) razvoja.

MATERIJALI ZA PREDAVANJA, KOLOKVIJE, ISPIT

Obvezna literatura:  Stjenko Vranjican, Politička ekonomija, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2007.

Klikom na naveden sadržaje otvaraju se navedeni materijali:

LISTA PITANJA IZ POLITIČKE EKONOMIJE - 1. ISPITNI KOLOKVIJ.docx (ažururano listopad 2021.)

LISTA PITANJA IZ POLITIČKE EKONOMIJE - 2. ISPITNI KOLOKVIJ.docx (ažururano listopad 2021.)

(ažurirano rujan 2021.)KOMPENDIJ IZ POLITIČKE EKONOMIJE 2021.-22..doc

(ažurirano rujan 2021.) POLITIČKA EKONOMIJA-DIPLOMSKI ak.g. 2021.-22..ppt

SEMINARSKA NASTAVA I SEMINARI

SEMINARSKE TEME, PROCEDURA PREDAJE I IZLAGANJA SEMINARSKIH RADOVA

Uz konzultacije s nastavnikom koji izvodi seminarsku nastavu, redoviti i izvanredni studenti slobodni su odabrati jednu od ponuđenih tema (vidi listu) ili sami oblikovati temu. Nakon odobrenja nastavnika student može pristupiti izradi seminarskog rada u skladu s uputama za izradu seminarskog rada (vidi niže). Studenti su u obvezi seminarski rad koji prijavljuju za ispitni rok na kojemu žele polagati seminar, poslati e-mailom najkasnije sedam radnih dana prije ispitnog roka radi eventualnih ispravaka i nadopuna. Po primitku seminarskog rada, nastavnik će studenta obavijestiti o primitku te o daljnjem postupanju i terminu odgovaranja/izlaganja seminara.

SEMINARSKE TEME

POVIJEST EKONOMSKE MISLI  I EKONOMISTI KROZ POVIJEST

1. Ekonomska misao u staroj Ateni i Rimu
2. Merkantilizam - trgovinski kapitalizam (15-17 st.)
3. Fiziokratizam – zemlja kao izvor bogatstva (18. st.)
4. Klasična engleska politička ekonomija (17-19 st.)
5. Marksistička politička ekonomija
6. Marginalizam (subjektivistička škola) – (19-20 st.)
7. Keynes i keynezijanstvo - reakcija na Veliku krizu (20 . st.)
8. Čikaška škola – ekonomski (neo)liberalizam (20. i 21. st)

TEMELJNI EKONOMSKI POJMOVI I PROBLEMI

9. Stanovništvo i proizvodna sredstva - Malthusova teorija i rast svjetskog stanovništva
10. Zakon opadajućih prinosa i drugi izvori siromaštva nacija i pojedinaca
11. Vrste podjele rada (specijalizacije) – pozitivne i negativne posljedice društvene podjele rada
12. Nastanak, razvoj i važnost poduzetništva i poduzeća kroz povijest
13. Mješovito gospodarstvo u 21. st. – niti plansko niti čisto tržišno gospodarstvo
14. Ekonomske uloge države u suvremenom mješovitom gospodarstvu
15. Tržišni dio mješovitog gospodarstva i demokracija – sukladnosti i proturječja
16. Državni prihodi, oporezivanje i javna potrošnja
17. Nejednaka raspodjela dohotka i borba protiv siromaštva

ODREÐIVANJE CIJENE NACIONALNOG PROIZVODA

18. Tržišna konkurencija - mikroekonomsko određivanje cijena proizvoda
19. Nepotpuna konkurencija i javne politike suzbijanja nepotpune konkurencije
20. Transnacionalne korporacije (TNC) i međunarodni monopoli u globalnom gospodarstvu

NADNICE, KAMATE, RENTE I PROFITI - RASPODJELA DOHOTKA

21. Rad, tržišta rada i određivanje nadnica zaposlenih
22. Sindikati, kolektivno pregovaranje i pravo na štrajk
23. Nezaposlenost i politike suzbijanja nezaposlenosti
24. Kamate kao vrsta dohotka
25. Rente kao vrsta dohotka
26. Profit kao vrsta dohotka, oblici profita i teorije profita

POSLOVNE ORGANIZACIJE

27. Tipovi današnjih poslovnih organizacija - sličnosti i razlike
28. Dionička društva (korporacije) - ekonomska i društvena uloga i značaj
29. Burze i burzovno poslovanje vrijednosnim papirima
30. Poslovni management i suvremene upravljačke  metode

ODREÐIVANJE  NACIONALNOG PROIZVODA I NJEGOVIH KRETANJA

31. Moderne metode utvrđivanja i predviđanja nacionalnog proizvoda
32. Inflacija – vrste, uzroci i posljedice
33. Politike suzbijanja i smanjivanja inflacije
34. Monetarna politika i njezini gospodarski utjecaji
35. Fiskalna politika i njezini gospodarski utjecaji
36. Teorije nacionalnog ekonomskog rasta i razvoja
37. Čimbenici suvremenog ekonomskog rasta i razvoja – prednosti i zapreke na putu uspjeha

FINANCIJE, TRGOVINA I MEÐUNARODNI EKONOMSKI ODNOSI

38. Financijska globalizacija i razvoj modernog poslovnog bankarstva
39. Nastanak, ekonomske uloge i današnja društveno-ekonomska  moć novca
40. Međunarodna trgovina i njezini utjecaji na ekonomski razvoj
41. Politika deviznih tečajeva i njezini utjecaji na gospodarske tokove
42. Međunarodne ekonomske organizacije (WB, IMF) i njihove ekonomske uloge i značaj
43. Hrvatska i međunarodni ekonomski poredak u doba globalizacije i “ekonomije znanja”

SUVREMENI EKONOMSKI PROBLEMI

44. Spolna ekonomska diskriminacija i ekonomski položaj  žene danas
45. Etnička, vjerska ili rasna ekonomska diskriminacija 
46. Informatizacija, robotizacija i biotehnologizacija proizvodnje - utjecaji na ekonomsku teoriju i praksu
47. Zaštita i unaprijeđenje prirode i okoliša - ekonomski aspekti problema i rješenja
48. Granice ekonomskog rasta – bezgranični materijalni rast ili održivi razvoj?
49. Socijalni nauk Katoličke crkve - kritika materijalistički orijentiranog društvenog razvitka
50. “Neto ekonomsko blagostanje” (NEW) – materijalno bogatstvo, ljudsko blagostanje i osjećaj sreće
51. Alternativni gospodarski sustavi - uzroci i posljedice propasti  komunističkih gospodarstava
52. Gospodarska načela, struktura i ekonomska politika EU-e
53. Hrvatska - problemi tranzicije, priključenja EU-i i budućeg društveno-ekonomskog razvitka u okviru EU
54. Globalno gospodarstvo – nove industrije, poslovne organizacije  i  društveno-ekonomski odnosi
55. Regionalni gospodarski razvitak – ekonomska budućnost Slavonije i Baranje
56. Znanost i umjetnost kao čimbenici poslovanja i ekonomskog razvitka
57. Velika recesija – uzroci i posljedice financijsko-ekonomske krize iz 2008.g.
58. Pandemija COVID-19 („Velika paraliza“) i ekonomske posljedice javnozdravstvene krize
59. Migracije – kretanja, uzroci i utjecaj na privredu i društvo
60. Nedopuštena trgovina ljudima, oružjem i narkoticima – društveno-ekonomske posljedice

UPUTE ZA PISANJE I PREDAJU SEMINARSKOG RADA

 1. Struktura seminarskog rada

Seminarski  treba sadržavati sljedeće cjeline (navedenim redom):

2. Naslovna stranica (prva stranica – korice rada)

Naslovna stranica (korice rada) nema numeraciju te mora sadržavati: naziv sveučilišta, fakulteta i studija, ime i prezime studenta, naslov rada (font 14, bold), naziv vrste rada, akademsku titulu, ime i prezime mentora, mjesto i godinu nastanka rada. Pored navedenog izuzetka koristi se font Times New Roman, 12.

3. Sadržaj

Na posebnoj nenumeriranoj stranici navodi se popis naslova svih poglavlja i potpoglavlja u radu (npr. 1., 2., 2.1., 2.2, 3., 3.1. itd.) kao i brojeve početnih stranica svakog poglavlja, slovima veličine 12 točaka.

4. Uvod

U uvodnom dijelu  treba ukratko opisati i objasniti temu o kojoj će se pisati,  koji je cilj rada i istraživanja. Nadalje, treba ukratko opisati sadržaj pojedinih cjelina rada koje slijede. Preporuča se da uvod bude jedna do maksimalno dvije stranice i uvijek je prvo poglavlje rada.

U Uvodu se i navode korištene znanstvene metode prilikom istraživanja i izrade seminarskog rada.

Uvod se piše nakon što su napisani središnji dio rada i zaključak, a što je logično budući da autor u Uvodu upoznaje „čitatelja“ o onome što će pronaći u dijelovima rada koji slijede.

5. Središnji dio rada (Glavni dio rada)

U središnjem dijelu rada detaljno se analizira tema podijeljena na nekoliko cjelina. Student u dogovoru s mentorom razrađuje strukturu svoga rada. Svaki dio (poglavlje i potpoglavlje) ovog dijela rada numerički se označuje arapskim ili rimskim brojkama.

6. Zaključak

U zaključku se iznose rezultati do kojih se došlo u obradi teme. U zaključku se mogu istaći najvažnije konstatacije iz pojedinih poglavlja i potpoglavlja iz glavnog dijela rada. Zaključak po pravilu ne sadrži tabele, ilustracije, ne uvrštavaju se citati niti fusnote. Preporuča se da Zaključak ne bude kraći od jedne stranice niti duži od dvije stranice.

7. Literatura

Citirati svu korištenu literaturu, kako za tekst tako i za slike, tablice, grafikone i sl. Posebno je  važan dio rada jer se iz njega vidi koliko se i koja literatura koristila prilikom izrade rada te koliko se udubilo u istraživački problem. Popis korištene literature navodi se na novoj stranici, odmah iza zaključka diplomskog/završnog rada. Citiranjem poštujemo druge autore koje citiramo i parafraziramo kao i njihova autorska prava. Svaki se citat mora moći provjeriti. Citati omogućavaju čitatelju da sam potraži dodatne informacije uz pomoć bilješki, kao i uz pomoć popisa literature na kraju rada. Popis se navodi abecednim redom (po prvom slovu prezimena jedinog ili prvog autora, iza toga po istom principu slijede ostali autori), a uz osobno ime autora ne treba naviditi njihova znanstvena zvanja. 

Popis korištenih Internet stranica ne svrstavati u kategoriju literatura već pod posebnim podnaslovom "web izvori". Postoje različita pravila i praksa u pogledu navođenja izvora korištenih u radu.

Prihvatljiv rad treba imati najmanje 10 korištenih izvora literature.

8. Prilozi

U priloge ubrajamo korištene fotografije, grafičke prikaze, tablice i tome sl. Na kraju rada navodi se numerirani popis priloga. Prilozi nisu obvezatni dio rada, a mogu se nalaziti unutar teksta ili na kraju teksta.

9. Predaja rada

Rad se dostavlja osobno ili elektronskom poštom mentoru na pregled i slijede se njegovi eventualni prijedlozi za korekcije i nadopune. Napomene mentora trebaju se unijeti u tekst rada, a korekcije se obavljaju sve dok mentor prihvati verziju seminarskog rada. Korekcije i nadopune se obavljaju na primjerku teksta kojeg je nastavnik povratno dostavio studentu.

Seminarski rad treba biti napisan u Word programu.

Uz prihvaćeni seminarski rad student treba obaviti i prijavu seminara putem studomata