Ciljevi predmeta:

Dobra vladavina je oblik dizajniranja vlasti u funkckji zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda, gdje se traga za sinergijom moraliteta, legitimiteta i legaliteta, kao i konstitucionalnog inžinjeringa koji uključuje "odozdo" i "odozgo" oblikovanje države i društva. Znači treganje za optimalnim društvenim razvojem. Drugim riječima institucionalni ustroj je poželjan kao autopoietski. Stoga je cilj uključivati studnete u holistčka promišljanja oko misije prava općenito u društvenom razvoju na svim razinama organiziranja.

Očekivani ishodi učenja za predmet:

Studenti se upoznavaju s temeljnim konceptima dobre vladavine, koja je definirana kroz niz načela, koja zahtjeva visoka stručna znanja oko tehnologije pripremanja, donošenja, primjene i kontrole regulacija, koja zahtjeva i visoki etički pristup. Studenti stječu i vještine ovladavanjem nomoteničkim metodama. Na taj način osposobljavaju se za efikasno i demokratsko participiranje u oblikovanju dobre vladavine.

Sadržaj predmeta:

Od kada čovjek egzistira kao društveno biće, jedno od temeljnih pitanja jest kako osmišljavati i živjeti kvalitetan društveni razvoj (individualni, organizacijski, ekomski, kulturalni), gdje će pojedinac imati šansu pune emancipacije (moralne, intelektualne, estetske) u ostvarivanju svojih potreba i interesa na način da istovremeno ostvaruje i opće dobro zajednice. Drugim riječima, postavlja se pitanje kako pripremati, donositi, primjenjivati i kontrolirati odluke, odnosno kako upravljati sobom i svojim okruženjem (gospodarskim, socijalnim, političkim, kulturalnim, ekološkim i dr.). Pravo kao tehnologija društvenih znanosti traga za oblicima ("receptima") državnog i društvenog organiziranja. Temeljna hipoteza jest iznalaziti optimalne odgovore na: zašto, tko, što, kako, pošto, s kim, gdje i kada,osiguravati otvorenost prema efikasnom i učinkovitom, demokratičnom i humanom, te ekološki dostatnom društvu. Hipoteza je da nema optimalnog društvenog razvoja ukoliko nije kvalitetno "razigrana" dioba vlasti, funkcionalna i teritorijalna, odnosno višestupnjevana vlast. Danas je to prepoznatljivo kao dobra vladavina.

Polazišne spoznaje su: Rousseauova "opća volja", Montesquova diobe vlasti, Millova predstavničke demokracija, teorija federalizma i teorija izbora (SAD), Pusićeve kategorija "Istinito, Dobro, Lijepo", Habermasova i Luhmannova istraživanja, preko teorije samoorganizacije (Forester) do moderne teorije samotvorbe – autopoiesis (Zeleny, Treubner, Luhmann i dr.). Teorijske premise su ostvarenje autopoietične zajednice, a svođenje na najmanju moguću mjeru alopoietične organizacije

Problematika dobre vladavine, osobito na lokalnoj i regionalnoj razini, je tekovina civilizacije, teorijski i zbiljski inkorporirana je u sve suvremene političke sustave svijeta. Upravo ovdje je niz istraživanja povijesnog, komparativnog i suvremenog karaktera, gdje do izražaja dolaze preokreti i protuslovlja države, koncentracija i dekoncentracija državne vlasti, kroz isključivanje i uključivanje. Dodali bismo, bitne mijene koje se odnose na državni, javni i privatni sektor. Dobra vladavina, zahtjeva i dobro upravljanje koje zahtjeva participativnost, orjentaciju na konsenzus, odgovornost, transparentnost, puno razumijevanje, efikasnost i efektivnost, jednakost i uključivanje, te vladavina prava.

Dobra vladavina kao nužnost inkorporirana je u dokumente UN, osobito u OUN Tisućljetna Deklaracija, kao i u Deklaraciji o pravu na razvoj i dr. Razvidno je da je pristup takav da dobra vladavina nije cilj za sebe, nego ključni čimbenik ljudskog razvitka i uspješnosti smanjenja siromaštva i izgradnje mira. Stoga je nužno osiguravati reforme vlasti i uprave, decentralizacije (devolucije) i regionalizacije, te razvoj lokalne samouprave. Naglasak je da ambijent za to je u zahtjevu diobe vlasti, učinkovite administracije, nesmetanog funkcioniranja pravnog sustava, javnoj odgovornosti, mogućnosti demokratskog participiranja, istinskoj decentralizaciji. Uvijek dobra vladavina se odvija preko institucija, koje bi trebale biti učinkovite, odgovorne u obnašanju ovlasti, te socijalno osposobljene za upravljanje javnim resursima.

Drugim riječima, ono je podloga za učinkovite političke institucije, odgovorno obnašanje vlasti na svim razinama, te upravljanje javnim resursima. Upravo dobro upravljanje je i brana negativnostima kao što su korupcija, nepotizam i favoriziranje svojih (kumstvo). Stoga bi administracija u demokraciji, djelujući u tržišnoj ekonomiji, trebala imati slijedeće kvalitete u "Top Management Reform": (i) jamčenje temeljnih ljudskih prava, (ii) pravnu sigurnost i predvidljivost, (iii) ravnotežu moći, (iv) instrumente odgovornosti i kontrole, transparentnost, (v) koheziju s vladom. U tom je smislu human resources menadžment sada ključni čimbenik uspješnosti misije javnog menadžmenta. Svrha nam je istraživati i doprinositi podizanju svijesti i znanja, te vještina navedenim kvalitetama menadžmenta. Istraživanje je usmjereno i na "dobro upravno djelovanje" koje zahtjeva (a) profesionalnost , (b) pravosmjernost, (c) samo-odgovornost.

Ocjenjivanje i vrednovanje rada studenata tijekom nastave i na završnom ispitu:

Osim klasičnog polaganja ispita izlaskom na ispitne rokove nakon što je kolegij odslušan i dobiven potpis, studenti mogu položiti ispit i kroz aktivno sudjelovanje u nastavi i kolokviranje (2. način polaganja). Pod aktivnim sudjelovanjem u nastavi i kolokviranjem podrazumijeva se: prisustvovanje i rad na nastavi, izrada 1 projektnog zadatka, polaganje kolokvija. Ukoliko se ispit polaže klasičnim putem, pismeni dio nosi 5, a usmeni također 5 ECTS bodova.

Obvezatna literatura (u trenutku prijave prijedloga studijskog programa):

1. Zvonimir, Lauc. Regulatorni sustav Repulike Hrvatske, Dvadeseta obljetnica hrvatskoga ustava, HAZU i Hrvatska udruga ustavnog prava, Zagreb, 2011 ;
2. Zvonimir, Lauc: The Concept of Croatian Governance, Pravni vjesnik, 11/1, Pravni fakultet Osijek, 2011;
3. Zvonimir, Lauc: Dobra vladavina na regionalnoj razini, Pravni aspekti prekogranične suradnje I EU integracija: Mađarska – Hrvyska, EUNICOP, Pravni fakultet Sveučilišta u Pećuhu & Pravni fakultet Sveučilišta J.J.Strossmayer u Osijeku, PećuhOsijek, 2011.

Dopunska literatura (u trenutku prijave prijedloga studijskog programa):

1. Branko, Smerdel: Zahtjevi ustavne vladavine i pojam ustavnog izbora, u "Izgradnja demokratskih ustavnopravnih institucija Republike Hrvatske u razvojnoj perspektivi, Hrvatska udruga za ustavno pravo, Zagreb, 2011, str. 1-61.
2. Zvonimir, Lauc: Odnos države i samouprave promatran kroz načelo supsidijarnosti, Anali Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku, Svezak 26, Zagreb-Osijek 2010.
3. Zvonimir, Lauc: Acquis Vijeća Europe i hrvatska lokalna samouprava, Ustavne promjene Republike Hrvatske i Europska Unija, Sveučilište u Splitu, Pravni fakultet, Split, 2010;
4. Zvonimir, Lauc: Upravljanje razvojem lokalne i regionalne samouprave, Pravni vjesnik, god.18, br. 1-2, Osijek 2002, str. 319- 336.
5. Zvonimir, Lauc: Decentralizacija - uvjet optimalizacije lokalne i regionalne samouprave, Hrvatska javna uprava, br. 3, Zagreb, 2001.

Načini praćenja kvalitete koji osiguravaju stjecanje izlaznih znanja, vještina i kompetencija:

Kvaliteta izvedbe prati se anonimnim ocjenjivanjem nastavnika i suradnika, tijekom i na kraju izvedbe programa, analizom polučenih studentskih rezultata, atraktivnošću tema i kvalitetom pisanih radova u okviru seminara te spremnošću studenata na poželjne ali neobavezne oblike angažiranja tijekom studija (neformalne ccjeloživotne edukacije, istraživanja i sl).