Izrađen je istraživački izvještaj „Implementacija socijalnog mentorstva u Hrvatskoj: izvještaj kvantitativnog i kvalitativnog istraživanja”. Autorice izvještaja su doc. dr. sc. Dinka Caha, prof. dr. sc. Olja Družić Ljubotina i prof. dr. sc. Marijana Kletečki Radović. Izvještaj prikazuje provedbu socijalnog mentorstva iz dviju perspektiva: stručnih radnika koji uslugu preporučuju i provode te korisnika kojima je namijenjena.
Izvještaj objedinjuje rezultate dvaju istraživanja. U kvantitativnom istraživanju sudjelovalo je 295 stručnih radnika područnih ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad iz svih 21 županija, među kojima 97 socijalnih mentora. Kvalitativno istraživanje obuhvatilo je intervjue i fokus grupe s 24 korisnika zajamčene minimalne naknade.
Rezultati pokazuju da stručni radnici razumiju svrhu socijalnog mentorstva i spremni su ga podržati. Međutim, njegovu izvedivost procjenjuju slabije. Središnji izazov provedbe je zadržavanje korisnika u usluzi. Socijalni mentori izvijestili su o gotovo 9.700 mentorskih procesa, a samo je 17,2 % njih završeno u potpunosti. Stručnjaci kao glavnu prepreku navode nedostatak radnika i preopterećenost drugim poslovima.
Korisnici kao prepreke navode zdravstvene teškoće, udaljenost od ureda i troškove prijevoza, stigmu povezanu s primanjem socijalne pomoći te obiteljske obveze. Uključivanju su najviše pridonijeli empatičan odnos s mentorom, fleksibilan način rada i jasno predstavljene dobrobiti usluge.
Rezultati upućuju na to da je socijalno mentorstvo prihvaćeno kao vrijedna usluga, ali još nije postalo dio svakodnevne prakse. Prepreke ponajprije nisu u samoj zamisli usluge, nego u uvjetima njezine provedbe. Na temelju rezultata u sklopu izvještaja navedene su i preporuke za unapređenje provedbe ove usluge.
