Član projektnog tima Ivan Vidaković, univ. mag. iur., održao je izlaganje na 4. hrvatskom simpoziju o umjetnoj inteligenciji (HRUI 2026). Simpozij je organizirao Znanstveni savjet za tehnološki razvoj Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a održan je u Zagrebu 3.
studenoga 2026. Izlaganje pod naslovom „Uredba EU-a o umjetnoj inteligenciji – poticaj ili kočnica uporabi umjetne inteligencije u pravosuđu?“ održano je u sekciji „Umjetna inteligencija u tehničkim, medicinskim i pravnim znanostima“, kojom je predsjedao akademik Ignac Lovrek. U izlaganju se analizira kako se Uredba EU-a o umjetnoj inteligenciji odnosi prema uporabi sustava UI-a u pravosuđu. Poseban je naglasak na točki 8. podtočki (a) Priloga III. Uredbe, prema kojoj su visokorizični sustavi namijenjeni pravosudnim tijelima za istraživanje i tumačenje činjenica i prava te za primjenu prava na konkretan skup činjenica. Izlaganje upozorava na obveze koje takvi sustavi nameću dobavljačima i pravosudnim tijelima. Upozorava i na mogućnost da sud, prema članku 25. Uredbe, sam preuzme obveze dobavljača ako veliki jezični model upotrebljava za tumačenje prava u konkretnom predmetu.

Razmotren je nacrt smjernica Europske komisije o klasifikaciji visokorizičnih sustava. Prema njemu pretraživanje pravnih izvora, anonimizacija odluka i dodjela predmeta ostaju izvan visokorizične kategorije, dok sustavi koji predlažu sudsku praksu, izgrađuju pravno obrazloženje ili izrađuju nacrte odluka ulaze u nju. Smjernice pritom naglašavaju da koncept čovjeka u petlji sam po sebi ne mijenja klasifikaciju sustava. Analiziran je i prijedlog Nacionalnog plana za razvoj umjetne inteligencije za razdoblje do 2032. godine, koji uporabu UI-a u pravosuđu usmjerava na analitičku potporu i izrijekom isključuje donošenje sudskih odluka. Zaključno se ističe da Uredba nije ni apsolutan poticaj ni kočnica, nego uvjetovani poticaj. Uporabu UI-a u pravosuđu legitimira samo dok ona ostaje pomoćno sredstvo, a konačno odlučivanje ostaje ljudska djelatnost. Pitanje regulacije time postaje pitanje neovisnosti i nepristranosti sudova. De lege ferenda se zagovara da smjernice za procjenu rizika i učinaka na temeljna prava razgraniče dopuštene i visokorizične oblike uporabe te osiguraju stvarni ljudski nadzor, transparentnost i mogućnost osporavanja izlaznih rezultata.

Financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.