27. ožujka 2024. godine na studiju socijalnog rada održana je predstava “Gidionov čvor” Roberta Raponje po tekstu Johanne Adams. Radnja predstave počinje kada majka nedavno preminulog učenika Gidiona dolazi na ranije dogovoren informativni sastanak s učiteljicom svog sina, samo tri dana nakon tragičnog događaja. Gidion je bio učenik petog razreda koji je počinio samoubojstvo na dan kada je izbačen iz škole. Tijekom ovog intenzivnog dijaloga padaju međusobne optužbe te emocijama preplavljene i uznemirene žene pokušavaju otkriti što je Gidiona dovelo do tragičnog čina. Međutim, na nagomilana pitanja nije moguće ponuditi jednostavne odgovore tako da se tijekom predstave naslućuje da je Gidion možda bio zlostavljan ili zlostavljač koji je maltretirao druge.
Traženjem odgovora Katica Šubarić i Matea Bublić studentima su dočarale kompleksnost problema odrastanja, prikazale kako problemi s kojima se suočavamo nisu jednostavni te kako traženje odgovora raspetljava ali i dodatno zapetljava okolnosti nastanka problema. Predstava spretno potiče gledatelje da mijenjaju strane i mišljenja o tome tko je odgovoran te slojevito ilustrira masu čimbenika koji mogu biti odgovorni za nastanak problema ali i njegovo rješavanje.
Predstava se dotiče tema odrastanja, usamljenosti mladih, utjecaja društvenih mreža, vršnjačkog nasilja, prihvaćanja rodnih manjina, cenzure u školama, svrhe umjetnosti, slobode govora i kreativnog izražavanja, osjećaja krivnje, nepovjerenja unutar obiteljske zajednice, ulogama i odgovornostima roditelja i učitelja ali i čelnih osoba školskog sustava.
Odaziv studenata i njihovo aktivno sudjelovanje tijekom world-cafea je pokazao kako se radi o temi do koje im je stalo i o kojoj su spremni raspravljati i konstruktivno promišljati (…hvala vam na tome)
