BARBARA HERCEG PAKŠIĆ DOBITNICA ŽUPANIJSKE NAGRADE ZA ZNANOST
Ovo je područje jedno od najznačajnijih novina u hrvatskom kaznenom pravu
Iako se Kazneni zakon najčešće poima kao mehanizam zabrana, unutar nekih kaznenopravnih instituta taj nam zakon određena ponašanja i dopušta. O situacijama povređivanja tuđih pravnih dobara koja nisu podložna sankcioniranju razgovarali smo s dr. sc. Barbarom Herceg Pakšić, izvanrednom profesoricom Pravnog fakulteta u Osijeku i ovogodišnjom dobitnicom nagrade Osječko-baranjske županije za iznimna postignuća u znanosti za znanstvenu knjigu koju je lani objavila u izdanju Narodnih novina pod naslovom “Isprika u kaznenom pravu. Prekoračenje granica nužne obrane i krajnja nužda”.
Oslobađajuće presude
Upravo je ova njezina knjiga rezultat kontinuiranoga znanstvenog istraživanja u području krivnje, nužne obrane i krajnje nužde kao temeljnih instituta kaznenog prava. “Temelj, sadržaj i struktura knjige počiva na mojoj doktorskoj disertaciji obranjenoj 2014. godine na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu”, kaže autorica dodajući kako su se, nastavkom znanstvenih istraživanja tijekom više od pola desetljeća nakon toga, dosegnule nove spoznaje u tom području, i u području judikature i u području jurisprudencije. Tvrdi također da su te spoznaje potom uvjetovale i potrebu da se u jedinstvenom obliku učine dostupnim svima zainteresiranima, a to znači akademskoj zajednici, sucima, državnim odvjetnicima, odvjetnicima, pravnicima općenito, studentima na svim razinama studija, ali i široj javnosti koju ove teme zanimaju.
“Ovo je područje jedno od najznačajnijih novina u hrvatskom kaznenom pravu u posljednjem desetljeću. Omogućilo je praktično važan učinak – donošenje oslobađajuće presude, što je važno svim sudionicima kaznenog postupka. Potreba za pisanjem i objavom knjige nastala je zbog želje da se pruže smjernice za jednostavnije razumijevanje i primjenu predmetnih odredbi u praksi te ujedno i lakše donošenje sudskih odluka u području prekoračenja granica nužne obrane i jedne vrste krajnje nužde. S obzirom na to da ispričavajući razlozi nisu postojali u kaznenim normama do 1. siječnja 2013. godine, ni sudstvo u trenu primjene nije imalo potrebnih smjernica za donošenje odluka. Kaznenopravna isprika već je poznata u drugim europskim sustavima koji tradicionalno služe kao uzor hrvatskim pravnim rješenjima jer pripadaju istoj pravnoj obitelji: to su njemačko, austrijsko i švicarsko pravo. Ova knjiga zato obiluje primjerima iz poredbene sudske prakse koji mogu poslužiti kao pomoćno sredstvo u interpretaciji zakonskih normi. Dodatno, ova je knjiga namijenjena i kao udžbenička materija, ponajprije studentima druge godine pravnog studija za razumijevanje i učenje važnih postulata kaznenog prava, a određeni dijelovi knjige namijenjeni su i onima koji nastavljaju svoje obrazovanje na doktorskom studiju”, pojašnjava naša sugovornica.
Na upit na koji način djeluju ispričavajući razlozi prof. Herceg Pakšić navodi kako je riječ o stožernim institutima kaznenog prava koji u pravilu djeluju kroz situacije u kojima su ugrožena visoko vrijedna pravna dobra. “Primjerice, osoba pod utjecajem jake prepasti ubije svoga napadača ili pak u nekoj egzistencijalnoj opasnosti, koju nije skrivila, drugoga ubije ili teško ozlijedi. Prvi slučaj je prekoračenje granica nužne obrane zbog ispričive jake prepasti. Drugi je ispričavajuća krajnja nužda. Oba ova instituta imaju pravni učinak u području krivnje. Krivnja je sama srž kaznenog prava i subjektivnog poimanja kaznenopravne odgovornosti, utkana u njegov sadržaj od početnog do završnog slova: od zasnivanja kažnjivosti pa sve do granica i tijeka procesa odabira vrste i mjere kazne. Kod ispričavajućih razloga zakonodavac, zbog posebnih okolnosti djela, odustaje od prijekora, krivnje i kažnjavanja jer se ne može zahtijevati drukčije, pravno usklađeno ponašanje. Iako teorijski, bilo koje kazneno djelo može doći u obzir, ovdje je najčešće riječ o egzistencijalnim situacijama u kojima je osobi ugrožen život, zdravlje ili sloboda pa u izbavljenju nanosi štetu tuđim pravnim dobrima. Može se raditi o ostvarenju obilježja kaznenih djela ubojstava, tjelesnih ozljeda i slično”, objašnjava Herceg Pakšić.
S obzirom na to da je nužna obrana i njezino prekoračenje učestalo predmet razmatranja kaznenih sudaca, ispričavajući razlog u ovim okvirima može predstavljati oblik obrane, odnosno strategije koju se branitelj odlučuje zastupati ako za to ima prostora. Prema riječima autorice krajnja nužda se u praksi pojavljuje znatno rjeđe. “Zabilježena je, primjerice, kod nekih gospodarskih kaznenih djela, no njezina primjena tu uglavnom nije uspješna. Praktičnu raritetnost krajnje nužde zapravo korigira velika znanstvena pažnja i nerijetko diskrepancija između znanstvenih stavova i propisanih odredbi. Što se tiče izazova primjene u sudskoj praksi, treba imati na umu da su trenutkom uvođenja ispričavajući razlozi u sudskoj praksi tek započeli put stvaranja standarda i specifičnih kriterija procjene. Mogu se uočiti izazovi kod obrazloženja u dijelu vezanom uz krivnju, odnosno njezino isključenje, potom kod utvrđenja, interpretacije te pravne ocjene afekta ispričavajuće jake prepasti…”, podsjeća ona.
Stvaranje standarda
Iako je sada prošlo već gotovo desetljeće od uvođenja isprike jasno je da otvorena pitanja i dalje postoje.
Prof. Herceg Pakšić smatra da su neki od tih izazova rezultat i manjkavog zakonskog teksta, što se može pripisati normativnom oprezu pri uvođenju ispričavajućih razloga. “Načelno, nepravilna ili neopravdana primjena moguća je kod svakog kaznenopravnog instituta, no korektiv predstavljaju više sudske instance, kvalitetna edukacija sudaca i razvijena kaznenopravna teorija. U tom smislu sinergija teorije i prakse od izuzetne je važnosti za razvoj i učinkovitost pravnog sustava. Znanstvenici, kao pravni stručnjaci, osim u akademskim okruženjima i obrazovanju studenata, mogu biti od velike koristi pri stvaranju novih propisa kao i izmjenama postojećih, ali i u raznim edukacijama za pravne praktičare kao i u međusobnoj suradnji jer je krajnji cilj poboljšanje nacionalnog pravnog sustava”, ističe dobitnica nagrade za iznimna dostignuća u znanosti.
Na kraju upitana je li moguće dobiti ispriku u kaznenom postupku, izvanredna profesorica Pravnog fakulteta u Osijeku Barbara Herceg Pakšić kaže da jest, u određenim slučajevima moguće je povrijediti drugoga i ne biti sankcioniran upravo primjenom ispričavajućih razloga.
Tomislav Prusina
